Studij na Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Americi

Piše: Denis Božić

Dolazim iz Mostara i trenutno studiram na Massachusetts Institute of Technology (MIT). Kao i većina studenata koji se prijavljuju na američke univerzitete, prijavio sam se na više fakulteta u nadi da će mi se negdje otvoriti vrata. Budući da kao učenik mostarske gimnazije nisam bio upućen o bilo kakvom programu stipendiranja, bio sam svjestan da ću morati aplicirati na univerzitete koji će biti u stanju da plate moje školovanje ukoliko budem primljen. Na svu sreću, sada postoji 6 američkih univerziteta koji su "need-blind" za internacionalne studente, a to su: MIT, Harvard, Yale, Princeton, Dartmouth College i Amherst College.  Postoji još mnogo univerziteta koji su "need-blind" za američke studente, ali ne i za strane studente. To ne znači da je nemoguće biti primljen na njih kao strani student bez ikakve vanjske stipendije, ali znači da će financijsko stanje biti jedan od ključnih faktora kada Admissions Officers budu razmatrali Vašu aplikaciju.

Proces apliciranja na američke univerzitete se obično sastoji od dva dijela: akademski i financijski dio.

Akademski se odnosi na ključni dio Vaše aplikacije: osobni eseji, preporuke, aktivnosti, (po mogućnosti i intervju) te testovi (kao što su SAT I, SAT II, i za većinu studenata i TOEFL test). Većina današnjih univerziteta koristi CommonApplication kao portal apliciranja, ali neki univerziteti (kao sto je MIT) imaju svoj vlastiti sistem apliciranja. Testovi su jedan od ključnih faktora, ali mislim da studenti koji apliciraju s naših prostora često imaju krivu sliku o njima i misle da su najvažniji dio aplikacije.

Univerziteti često imaju minimum bodova za TOEFL testove (koji pokazuju studentovo poznavanje engleskog jezika), ali ne baš puno univerziteta stavlja i "cut-off" bodove za SAT  testove. To  je upravo zato što je američki način edukacije u potpunosti drugačiji od evropskog sistema.



Dok se kod nas cijeni isključivo suhoparni akademski (većinom ocjene) dio našeg života, američki univerziteti gledaju kompletan paket ličnosti i kako se taj paket uklapa u osobnost jednog univerziteta. To znači da će Admissions Officers na (npr.) Princeton-u i MITu tražiti drugačije profile studenata kada budu selektirali novu generaciju. Uvijek postoji taj "X-factor" prilikom selekcija studenata na američkim univerzitetima, tako da nama taj proces često izgleda misteriozan i nepredvidiv. To znači da čak i savršen SAT rezultat od 2400 bodova ne znači da možete biti primljeni na bolje američke univerzitete. Zbog ovoga su osobni eseji i preporuke puno važniji od rezultata i ocjena - čak iako ste možda imali slabije ocjene ili možda ne tako jake SAT rezultate, fantastični eseji i preporuke mogu pokazati univerzitetima da ste više od jednog papira na kojemu stoji Vaš prosjek ocjena iz srednje škole.

Oduvijek sam mislio da postoji kalup po kojem se trebaju pisati eseji i kako jedan savršen student treba izgledati, ali iz svog iskustva sam naučio da je to potpuno pogrešno. Svatko od nas je drugačiji i poseban i svoju individualnost treba naglasiti u osobnim esejima. Ako ste možda osoba koja ima dobar smisao za humor, to definitivno treba pokazati u esejima i napisati esej o vašem životu na humorističan način! Kada Admissions Officers budu čitali preko 10 000 aplikacija, sigurno će im pažnju privući esej koji je originalan i najvažnije iskren. Ovo je najbitniji dio apliciranja - biti ono što jeste i raditi ono što volite.



Kada sam aplicirao za američke univerzitete, čuo sam od mnogih ljudi da američki univerziteti "vole" kada učenici volontiraju u srednjoj školi. Ovo je pogrešna predodžba jer onda svi učenici rade istu stvar, bave se istim aktivnostima jer misle da će volontiranje u bolnici zvučati kao "dobra stvar". Univerziteti prepoznaju kada radite nešto samo zato da biste izgledali kao "perfect match" i kada radite ono što stvarno volite. Možda niste tip osobe koja će biti predsjednik učeničkog vijeća ili organizirati humanitarne akcije, ali ste možda zato osoba koja voli kuhati i smišljati svoje vlastite recepte. Upravo to Vas čini posebnim i to treba prezentirati u esejima - svijet bi bio dosadan kada bismo svi bili isti.

Ovo je jedan od razloga zašto učenicima s ovih prostora ovaj proces ponekad izgleda komplicirano, a zapravo sve što treba je upornost i iskrenost. Preporuke su također veoma bitne, ali trebaju biti napisane na pravilan i, naravno, iskren način. Preporuka koja je suhoparna i sadrži informacije kao "Ovaj učenik je veoma vrijedan i voli učiti" nikome neće pokazati pravu ličnost tog učenika - preporuka koja će možda opisati nekog učenika kao "osobu koja je energična i koja uvijek unese entuzijazam u bilo koju sferu rada" je tip preporuke koja Vas može pokazati u pravom svjetlu.

Naravno, i ovdje je važno biti iskren - eseji i aktivnosti veoma često daju univerzitetima sliku kakvi stvarno jeste, tako da je i bitno da preporuke pokažu iskrenu sliku. Tokom apliciranja je bitno ostati doslijedan sebi. Nemojte dopustiti da tuđa mišljenja (ukoliko date nekome drugom da Vas savjetuje) o Vašim esejima mijenjaju njihovu poruku. Recimo da svi misle da je Vaš esej pomalo presanjarski, samo se zapitajte - jesam li ja sanjarski tip osobe? Ako jeste, onda tu nije ništa loše jer Vi aplicirate, a ne neko drugi. Kada završite vašu aplikaciju, uvijek pogledajte taj "paket" u kompletu - da li prezentira Vaš život i Vašu osobnost u iskrenom svjetlu? Ako osjetite da jeste, onda ste definitivno odradili pravu stvar na najbolji način.

U većini slučajeva, nakon što je ovaj proces završen, slijedi financijski dio - strani studenti koji žele da apliciraju za financijsku pomoć od strane univerziteta to najčešće rade preko CollegeBoarda i njihovog sistema zvanog CSS Profile (College Scholarship Service Profile).

Proces apliciranja za financijsku pomoć preko ovog sistema je popriličito direktan, ali pomalo dugačak. Studenti su dužni da odgovore na razna pitanja o financijskom stanju njihove obitelji, svojim primanjima (ukoliko imaju posao), primanju roditelja ili staratelja, svojim nekretninama i ostalim posjedovanjima. Naravno, ukoliko postoje posebne okolnosti, studenti uvijek mogu napisati dodatno pismo i poslati objašnjenje univerzitetima na koje apliciraju. Oni američki univerziteti koji su "need-blind" za internacionalne studente razmatraju aplikaciju za financijsku pomoć nakon sto odluče da žele primiti studenta - tako da je akademski aspekat (tj. aspekat vaše ličnosti i osobnog života) ono što će biti odlučujući faktor za ove fakultete. 



Ja sam također prošao kroz ovaj sistem i dobio sam paket financijske pomoci od strane MIT-a. Neki univerziteti (kao što su Ivy League univerziteti) dijele i sportske stipendije ukoliko ste sportaš i možete pridonijeti sportskoj strani studentskog života (npr. da budete dio njihovog tima).

Uvijek postoji šansa da budete primljeni i na univerzitete koji nisu "need-blind" ukoliko se pokažete kao potpuni "match" za taj univerzitet.

Ukoliko se odlučite aplicirati na univerzitete koji su "need-blind" za strane studente, važniji dio je akademski i osobni aspekat aplikacije. Nakon što taj dio završi, CSS Profile se može završiti za kratko vrijeme i onda sve preostaje u rukama univerziteta.

Ovaj proces zna biti naporan i ponekad može izgledati beskonačan, ali treba biti uporan, iskren i vjerovati u sebe! Proces apliciranja na američke univerzitete je, na neki način, prezentiranje svog dosadašnjeg života skupini ljudi koja Vam može promijeniti sudbinu. Na univerzitetima koji primaju preko 10 000 aplikacija svake godine, ljudi iz odbora za selekciju mogu provesti samo par minuta razmatrajući Vašu aplikaciju. Zbog toga je važno da upotpunite svoj "paket" svim ključnim informacijama iz Vašeg života i da prezentirate sebe na najiskreniji i najopušteniji način. Čak i ako se bude činilo nemoguće, budite uporni i samo mislite pozitivno! Vidjet ćete da tokom procesa apliciranja shvatite da ste postigli puno više i da vrijedite puno više nego što ste mislili.