Petak, 27. April 2018.    stipendije.ba/mobile facebook  gplus  twitter  rss   

Samra Salkić: Moj tromjesečni program interkulturalnog učenja u Turskoj

Četvrtak, 21.12.2017. // Izvor: Stipendije.ba // Iskustva

Samra Salkić iz Brčkog, učesnica AFS tromjesečnog programa interkulturalnog učenja kroz razmjenu srednjoškolaca, odlučila je da podijeli svoje iskustvo razmjene iz Turske, gdje je pohađala školu i živjela u domaćin porodici.

U nastavku pročitajte njeno iskustvo.

Voljela bih da krenem od jednog velikog HVALA timu AFS BiH-a što su bolje od mene same znali koja država mi je potrebna, i dodijelili mi prelijepu Tursku! Uvijek sam voljela ljeto i jedva čekala da dođe, ali mi je tri mjeseca ljeta u Bosni prolazilo suviše brzo te bih uvijek željela da traje duže. Igrom slučaja, i na moju sreću, dobila sam host porodicu u glavnom gradu turskog primorja, turističkom centru, koji ima preko 300 sunčanih dana godišnje i koji se zove Antalija! Veličanstven spoj mediteranske kulture sa tradicionalnom osmanlijskom omogućio mi je da vidim ovu pokrajinu i kroz oči jednog turiste i iz perspektive jednog pravog stanovnika Turske.

Od samog početka osjećala sam se kao da me je neko ubacio u tursku seriju. Gdje god da dođem, svi su me odmah grlili i ljubili, samo zato što sam došla u baš njihovu državu i što želim da naučim njihov maternji jezik. A sva ta gostoljubivost se još više povećavala bi čuli da dolazim iz Bosne i Hercegovine, njihove “kardeş” zemlje.  Zahvaljujući zajedničkoj historiji i religiji, te sličnoj kulturi, nije mi bilo potrebno dugo vremena da se uklopim u ovu sredinu ali i da prihvatim svaki novi vid kulture koju mi ova država donosi, počevši od ispijanja litara i litara čaja dnevno do pjevanja nacionalne himne u školama svakog ponedjeljka i petka. Najmanje vremena mi je trebalo da se naviknem na hranu, zapravo, mislim da će mi trebati jako dugo da se odviknem, jer u turskoj kuhinji zaista ne znaju za loš ukus i malu količinu. Na samom početku sam imala problema sa komunikacijom, jer je bilo veoma teško naći nekoga ko dobro poznaje engleski jezik, ali to mi je predstavljalo samo još veću motivaciju da brže naučim jezik zemlje u koju sam došla. Njihovo slabo poznavanje engleskog jezika se pretvorilo u super-brzi kurs turskog jezika za mene, i naučila sam, pored samog jezika, i bolje da slušam, više da se trudim, te slobodnije da pričam strane jezike. Međutim, da se pitalo Turaka, ne bih ni morala znati da pričam jer bi se oni bez obzira na to uvijek isto ophodili prema gostu – trudili bi se da mu nijednog momenta ne nedostaje dom, jer bi mu novi dom napravili upravo ovdje, u Turskoj. I tako je i bilo. Nije dugo vremena od dolaska prošlo, a već sam se osjećala kao da sam uvijek ovdje i živjela i kao da sam ove ljude oko mene oduvijek poznavala.

Neke sitnice koje će mi zauvijek ostati u sjećanju vezane su za sami duh ove države, osjećaj zajedništva i bratstva među njenim stanovnicima. Ukoliko sam hodaš njenim ulicama, neće ti biti dosadno, jer su tvoji prijatelji zapravo svuda oko tebe: čovjek koji prodaje sladoled, dijete koje se vraća iz škole, teta koja radi na ulazu u tvoj blok zgrada, random žena na ulici koja se divi tvojoj visini ili jednostavno prepozna da nisi iz Turske, pa puna znatiželje pravi konverzaciju. Niko se neće ustručavati da ti priđe i ostvari kontakt jer su ovdje svi „svoji“, a i ti, čim nisi turista i duže vremena ostaješ ovdje, postaješ „njihov“.

Ipak, dio razmjene i iskustva je i biti spreman da napustiš te „svoje“ koje si primio k srcu, te da se vratiš u svoju domovinu svjestan da od tog momenta imaš dvije porodice u dvije različite države i čitav krug prijatelja na tri različita kontinenta. Svjestan da od momenta kad se vratiš sa razmjene postaješ bogatiji u svakom smislu te riječi osim u novčanom. Shvatiš prave vrijednosti života i više cijeniš ono što si imaš, a za ono što nemaš, a želiš, nikad ne odustaješ da se boriš!

Toplo bih preporučila svakom, makar imalo zainteresovanom učeniku da se okuša u ovakvom, drugačijem i zanimljivijem vidu učenja, ne samo zato da bi putovali i upoznali nove ljude, već da bi, najvažnije od svega, upoznali sebe i počeli izgrađivati sebe kao ličnosti, sada, kada je baš pravo vrijeme za to.
 


KONKURSI

Rok za prijavu: 11.05.2018. // Konkurs je otvoren još 14 dana.

Javni poziv opštine Srebrenica za dodjelu stipendija u akademskoj 2017/18. godini