Nikola Xaviereff: Možete samo napredovati s prilikom koju vam nudi Erasmus+
Nikada nisam zamišljao koliko toga će studiranje vani moći da me promijeni, poboljša i osamostali kao osobu. Studij u malom gradu Heidelbergu, u najrazvijenijoj regiji u Njemačkoj, mi se na početku nije činilo kao nešto sto može apsolutno da okrene moje shvatanje, moje želje, ambicije i poglede na svijet i ljude oko sebe. Moja razmjena trebala je da traje pet mjeseci, ali uz pomoć ljudi iz Ureda za međunarodnu saradnju u Heidelbergu i u Sarajevu, moja priča se produžila na jedanaest nezaboravnih mjeseci.
Želio bih da pojasnim odmah na početku, da je veoma bitno da ste spremni da izađete iz svoje sigurne zone. Nova socijalizacija, novi uvjeti, samostalnost, spremanje računica oko novca, sređivanje papirologije; drugi jezik, novi saobraćaj i mnogo toga vas tjera na prilagođavanje, planiranje i učenje novih stvari. To možete shvatati kao prepreku ili zadatak ali saznanje da ste sami uspjeli da se ostvarite i promijenite će vam na kraju svakog dana biti dovoljna medalja. Da ne pomislite da je sve tako teško, kazao bih da sam kroz Erasmus, tj. boravak u središnjem dijelu Evrope uspio da posjetim osam država, ili oko petnaest evropskih metropola. Bili su to nezaboravni trenuci koje ću dugo da pamtim. A sada malo akademski; Univerzitet u Heidelbergu, možda na našim prostorima nije toliko poznat, ali nakon dvije sedmice predavanja i susreta sa profesorima i kolegama sam shvatio zašto je svrstan među prvih deset univerziteta u Evropi.
Pristup studenata i profesora je, moram da kažem, nešto drugačiji nego na ono što smo mi navikli. Studenti dolaze po znanje, a tek potom po ocjene. Profesori se zalažu za znanje i uspjeh studenta, bave se onim što vole i shvataju svaku minutu i svaku riječ veoma ozbiljno. Postoji samo jedan popravni rok, ne postoji jedan bod na lijepe oči, nema prenošenja ispita u drugi semestar ili u slijedeću školsku godinu. To neke studente preplaši, ali zato se fakultet ne shvata kao red ispita već kao obrazovna institucija. U svemu tome, iskreno, bilo je poprilično teško u prva dva mjeseca. Shvatiti razliku, da je profesor tu za studenta, da je poštovanje međusobno, da autoritet ne mora biti strahovit i da se uvijek možete obratiti za pomoć je ono sto mi je uvijek davalo dodatnu motivaciju da spremim referat, ispit ili seminarski rad.
Priliku da naučite nešto novo i radite na sebi ćete svakako imati, ja vjerujem koji god univerzitet da izaberete. Otići u biblioteku poslije nastave, ostati do ponoći, vratiti se kući, gdje te ne čeka mama sa večerom, ustati sutradan ujutro ponovo na predavanje, a između toga kupiti hranu i oprati veš. Za sve ovo ipak je potrebno planiranje i organizovanost. Naravno, sto se tiče države u koju idete, bit će vam lakše ako poznajete jezik, ali to ne treba da vas obeshrabri. Svi koji su na razmjeni, naravno znaju engleski jezik, a da naglasim, napravit ćete nezaboravna prijateljstva.
Moj cimer je bio Japanac, sa kojim smo se na početku viđali samo ponekad, kad bi se on naveče vratio iz biblioteke. Nakon par sedmica počeli smo da se družimo i pričamo. Nevjerovatno je to koliko kultura i običaji koje ne poznajete mogu da vas također promjene i fasciniraju. Nakon godinu dana, mogu reci da poznajem jednu izvrsnu osobu koja je postala moj prijatelj. Na događajima koje organizuje Erasmus će biti najviše stranih studenata, pa sam tako ja upoznao momka iz Grčke, koji se tokom zabava i putovanja uvijek družio sa mnom, a potom se moje društvo sastojalo od ljudi iz Čilea, Francuske, Emirata i Engleske.
Moja sreća je, naravno, bila također, da sam imao svoju ekipu iz Balkanskih susjednih država, tako da se nikada nisam osjećao samim i izolovanim čak i onda kada mi je moj kraj falio. Za sve one koji bi voljeli da rade, ili uštede nešto novca, ohrabrio bih da zaista imate prilike da radite part time, jer je mnogo studentskih poslova. A ako već znate jezike, i želite ozbiljan posao, postoji prilika i zato. Ja sam imao priliku da radim u Imigrantskom kampu u blizini Heidelberga, gdje sam mogao da biram kada i koliko ću da radim, a osjećaj kada pomažete onim najugroženijim je zaista divan. Kao neko sa Balkana, sa našim mentalitetom, također sam bio veoma sretan i ponosan na sebe sto sam mogao da zarađujem, pa dodatna putovanja i kupovina nisu bili na obavezi roditelja.
Osjećaj samostalnosti je ono sto nama općenito fali, ali takva je situacija pa ne bih želio da se sad bavim kritikom. Ono, pak, sto želim da kažem jeste da treba da znate da je moguće da i sa 21 godinom budete korisni nekome, da će neko prepoznati vaše talente ali da u svakom slučaju morate da budete uporni i snalažljivi. Naučio sam kroz ovu godinu, da je sve moguće i da uvijek postoji izlaz i rješenje.
Na kraju bih naveo citat jednog moj prijatelja, koji kaže: “Erasmus is not a year in your life, it is your life in a year”. Naravno, svačiji doživljaj je drugačiji, ali općenito možete samo da napredujete ukoliko iskoristite priliku koju vam nudi Erasmus+.
